Barcelonska škola je arhitektonski smjer koji definira veći dio onoga što je katalonska arhitektura realizirala između pedesetih godina prošlog stoljeća i Olimpijskih igara 1992. godine. Međunarodni utjecaji – uglavnom iz nordijskih zemalja i Italije – spojili su se s lokalnom tradicijom u strukovnom smislu, u vidu tzv. realistične konstruktivne prakse. Taj realizam postiže se iskorištavanjem stručnosti lokalnih obrtnika, bez nametanja konstruktivnih metoda, izražavanjem arhitekture dobro komponiranim konvencionalnim elementima i, eventualno, njihovom reinterpretacijom i reinvencijom. Njihovom prilagodbom svakom pojedinom projektu istraživanjem granica koje redefiniraju svaki od elemenata, a da pritom ne izgube identitet.